Iz Londona došli u selo kod Vršca pa odlučili da ostanu: "Ono što smo doživeli od Srba, nismo nigde drugde"
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Holandski glumac Tim i partnerka Vivijen napustili su London i doselili se u selo kod Vršca, gde su zapušteno imanje pretvorili u svoj dom.
- Kažu da su ih privukli mir, sloboda i rad na zemlji, a posebno ih je oduševilo srpsko gostoprimstvo i otvorenost ljudi.
- Tim ističe da je zavoleo domaću hranu i rakiju, dok Vivijen kaže da joj je život u Srbiji usporio ritam i doneo osećaj pripadnosti.
Tim, glumac iz Holandije, odlučio je da gradsku svakodnevicu i život u Londonu zameni srpskim selom. Zajedno sa koleginicom Vivijen, koja je poreklom iz Londona ali vuče korene iz Srbije, uspeo je da zapušteno seosko imanje preuredi u sopstveni mirni kutak.
U razgovoru za Jutjub kanal "Attic Life", Tim je objasnio kako izgleda njegova svakodnevica, izneo je utiske o mentalitetu, lokalnom humoru i inatu, podelio naučene lekcije od prvih komšija i priznao zbog čega naročito ceni jednu domaću rakiju. Njegov prelazak iz velegrada u ruralni ambijent odvijao se korak po korak, ali sa jasnim rezultatom.
U galeriji pogledajte kako izgleda život Holanđanina u srpskom selu:
Mnoge je zanimalo zašto su evropsku metropolu zamenili srpskom provincijom, a uobičajen gradski život poljoprivrednim radovima. Tim napominje da, premda čovek sam bira svoj put, ponekad okolnosti odluče umesto njega, dodajući da prividno savršen život često skriva drugačiju realnost:
"Moja glumačka karijera u Holandiji nije išla baš najbolje i jednostavno mi je svega bilo pomalo dosta, jer je veoma teško stalno biti slobodan umetnik i neprestano stvarati sebi posao. Hteo sam zdravu hranu i zdrav život, i, jednostavno, nešto drugačije. Oduvek sam sanjao da sagradim svoju kuću i da imam svoju zemlju i životinje. Ipak, u jednom trenutku, više nisam mogao nazad i bilo je stvarno, stvarno, stvarno teško, ali i zabavno. Sada, kada pogledam sve što smo stvorili, izgleda neverovatno i veoma sam ponosan", rekao je Tim.
Iako je u početku bilo naporno boraviti u Srbiji tek nekoliko meseci godišnje radi obnove imanja, dok su poslovne obaveze i dalje bile vezane za London, Tim ističe da ih je lokalni način života privukao već na samom početku.
"Ideja je bila da ovde radimo na novom projektu, a da u Londonu nastupamo, ali meni se zaista dopala sloboda - to što ovde jednostavno mogu da radim šta god poželim. Sećam se da sam rekao Vivijen da mi je grad toliko dosadio i da bi me usrećilo samo da nosim drva s jednog mesta na drugo", naveo je Tim.
Izazovi
Uprkos delimično srpskom poreklu, Vivijen se po dolasku suočila sa određenim poteškoćama, prvenstveno zbog obimne administracije i nedovoljnog poznavanja jezika.
"Nikada nisam zvanično učila srpski, pa mi je i rečnik malo siromašan, ali sam se trudila odmalena. Učila sam ga kroz jednostavne, svakodnevne stvari, jer sam svake godine dolazila u Vršac kod babe i dede, pa sam tada pričala sa porodicom. Što se tiče svakodnevice, nisam bila šokirana, osim kada treba nešto da uradim vezano za papirologiju, poput odlaska do banke ili do pošte. Takve stvari ovde traju mnogo duže nego što sam navikla", ispričala je Vivijen.
Jedno ih je posebno oduševilo
Ovo dvoje umetnika napominju da ih je gostoprimstvo lokalnog stanovništva posebno obradovalo, u poređenju sa znatno uzdržanijim britanskim društvom.
"Ponekad, kada imamo goste i kada vidim kako razgovaraju, steknem utisak kao da se već od ranije poznaju. Srbi su jednostavno toliko srdačni i otvoreni prema strancima, i odmah postaju veoma lični i prijateljski nastrojeni na način koji nisam mnogo primećivala u drugim kulturama, a posebno ne u engleskoj. Postoji neka prava toplina i pravi osećaj društvenosti i to je zaista veoma posebno i jedinstveno - tako nešto nisam doživela nigde drugde", istakla je Vivijen.
Tim se saglasio i dodao da otvorenost u komunikaciji pozitivno utiče i na opšte zdravlje:
"Punim 44 godine za tri nedelje i često čujem da ne izgledam kao da imam 44. Takođe, osećam se prilično dobro. Jedem mnogo svežeg bilja i kvalitetno meso, a i stalno radim ovde na njivi. Ipak, mislim da je za zdravlje važno i da budeš društven, zar ne?".
Samoodrživost na domaći način
Uočili su i izraženu sposobnost ljudi na ovim prostorima da sa skromnim resursima stvore korisne domaće proizvode.
"Ovde su svi veoma kreativni, mogu da prave ajvar i još svašta nešto. Svi znaju kako da fermentišu hranu i naprave svoj hleb ili sir. Sa tako malo novca i sredstava, ljudi ovde mogu mnogo toga da urade! Takođe, u Holandiji nema šanse da sami pravite alkohol i prodajete ga gostima, nasuprot situaciji ovde. To je prava Srbija, to je Balkan. To su sloboda i samoodrživost. Za mnoge ljude danas, posebno na modernom Zapadu, samoodrživ način života je nešto čemu stalno teže, dok je za mnoge Srbe to jednostavno život. I zato su veoma dobri u tome", napominje Tim.
Ljubav ka domaćoj rakiji
Govoreći o običajima koje je usvojio, Tim naglašava važnost spontanog razgovora sa komšijama i prolaznicima:
"Pa, mislim da je to više stav - da je ljudski kontakt veoma važan. Ako ljudi svrate, jednostavno prestanem da radim i sednem i razgovaram dva sata. Mislim da je to nešto što sam zaista usvojio. U Holandiji ljudi zapravo i ne pitaju kako si, već je sve uvek vezano za posao. Takođe, nikada nisam jeo pasulj, a sada ga volim, tako da su mi se promenile i neke navike u ishrani", kaže Tim i dodaje i da je konzumaciju viskija zamenio rakijom.
"I u Holandiji sam već pio viski, ali mislim da je rakija najbolje žestoko piće na svetu. Omiljena mi je kajsijevača. Mogu da popijem celu flašu, a da me ne boli glava - ako je rakija domaća, napravljena kod kuće i ako nema previše šećera".
Ipak, primetio je i jednu opasnost kod ovog napitka tokom višegodišnjeg boravka u Srbiji:
"Rakija je predivna, ali i veoma opasna, jer ja ne mogu da popijem samo jednu čašicu, već ne mogu da stanem kada počnem je pijem!".
Pogled na humor, klimu i istorijski inat
Oboje smatraju da ovdašnji humor nosi posebnu crtu, a Tim to deli delimično pripisuje i vremenskim prilika:
"Srpski humor je nešto veoma specifično. Takođe, mislim da, u poređenju sa severnom Evropom, to sve ima veze sa vremenom, odnosno klimom. U Holandiji je tokom cele godine sve sivo, pa su i ljudi i njihove emocije pomalo 'sive'. Sve je nekako u istom rasponu, baš kao i vreme. Ali, vi ovde imate veoma hladne zime i veoma vruća leta, pa mislim da i ljudi mogu da budu i ledeno hladni i vatreno vreli - veoma ljuti ili da pevaju od sreće i da se veoma glasno smeju. Dakle, ovde je sve ekstremnije".
Izraženi inat objašnjava kroz istorijske okolnosti:
"Mislim da inat ima veze i sa istorijom. U Holandiji su ljudi već nakon dve godine po završetku Drugog svetskog rata počeli da uče nemački jezik misleći da su Nemci, a Srbi su se 600 godina borili protiv Osmanlija i jednostavno odbijaju da se prilagode, ne prihvatajući novu stvarnost".
Kroz osmeh navodi kako reaguje u svakodnevnim raspravama:
"Kada znam da sam u pravu, ne moram da se svađam i ne treba mi da se druga osoba složi sa mnom, jer i ta druga osoba takođe može da bude u pravu. Ali, u Srbiji je u pravu uvek onaj najglasniji".
Lični mir
Nakon godina provedenih u novom okruženju, Vivijen primećuje znatne promene u svom ritmu života:
"Osećam da sam se, otkad sam ovde, promenila - nešto u meni se promenilo. S vremenom sam usporila i počela drugačije da gledam na stvari. Ovde se zaista osećam kao kod kuće i kao da pripadam ovoj novoj zemlji", naglašava Vivijen.
Tim zaključuje da ga je rad na imanju oblikovao i naučio korisnim veštinama:
"To je jedan od razloga zašto sam došao ovde - da pogrešim, da zabrljam, da pravim greške, da koristim svoje ruke, da me udari struja kada nešto pogrešno povežem, da zidam, pravim cement i beton, da posedujem zemlju. U Holandiji nikada ne bih mogao da posedujem ovoliko zemlje, i baš nikada ne bih mogao da priuštim sebi ovako veliku kuću. Uvek kažem da sam milioner u dinarimai zaista se i osećam kao milioner".
Pogledajte video: Stranac o Srbiji